Odlučio sam boriti se, a zašto ne? Mislim najlakše je reći, ok ja sada idem odavde kao što je otišao dio mojih prijatelja ili rodbine. Otišao je iz Hrvatske jer kako sada izgledamo zbilja ne nudimo nikakvu nadu. Pa opet ja sam optimist, nepopravljiva klasa. Borim se na način koji je meni prirodan, pišem i govorim o tome.
Čitajući ovih dana dnevni tisak stječe se dojam kako je u našem gospodarstvu došlo do podjele između onih koji su optimisti i onih koji vjeruju da je slom blizu odnosno samo što nije. Ministar Grčić komentirajući pad BDP-a, već tko zna koji kvartal za redom, najavio je izlazak iz crvenog i konačni ulazak u zonu gospodarskog rasta. No, da li je to stvarno tako?
Mi smo definitivno kao zemlja na prekretnici. Već neko vrijeme razmišljam što poručiti svima koji su u poslu i pokušavaju nešto zaraditi. Standardna riječ «teško je» postala je navika u svim razgovorima i svim događajima. Kao da svi pokušavaju održati neku tradiciju a nikome zapravo i nije do nekih slavlja i proslava.
Krenulo je, zagazili smo duboko u 2014. Sada je vrijeme odličnih prilika za kupovinu raznih vrsta roba. Zalihe su velike a trgovci moraju pronaći mjesta za novu sezonsku robu što nama kupcima zbilja može dobro poslužiti. I tako sam i ja omamljen ponudama koje mi svaki dan stižu u poštu odlučio provjeriti ponudu jednog našeg lanca maloprodaja tehničke robe i krenuo u nabavu novog foto aparata.
Prije svega sretna vam nova 2014 godina! Želim vam sve najbolje uz puno zdravlja, sreće, ljubavi i barem jednog putovanja. Koje su vaše novogodišnje odluke? Evo, ja ću vam reći koje su moje. Dakle, svečano sam odlučio da ću se manje nervirati, da ću više provoditi vremena sa svojom obitelji, da ću dati sve od sebe na poslu i da ću definitivno pročitati nekoliko novih knjiga.
Gdje smo došli i gdje mi zapravo idemo? Siguran sam da nitko od vas nije niti sanjao da ćemo nakon toliko žrtava koje smo dali svi skupa doći do ove situacije, tik do ponora. Nažalost prema svim pokazateljima mi smo došli do samog ruba provalije i do točke kada više nećemo biti u stanju kontrolirati događaje u gospodarstvu. Nije više stvar u ideologiji, crvenim, crnim, smeđim ili ljubičastim bojama koje nam prijete. Nama prijeti elementarna nepogoda u obliku kronične nezaposlenosti četvrtine radno sposobnih, niskih ili nikakvih mirovina i nereda u svim javnim službama.
Do nedavno nezamislivo, sada je moguće. Dakle, ljudi se mogu organizirati, prikupiti par sto tisuća potpisa i onda obvezati Sabor da raspiše referendum za pitanje koje se ljudima sviđa. Oduševljen sam! Pa to zbilja čista egzotika, da Sabor donese neku odluku direktno izglasanu od strane građana. Građane se treba pitati za sve bitne odluke i to bih uveo pod obavezno, da nekoliko puta godišnje moraju izaći i glasati za životno važne odluke.
Moram priznati najčešće pitanje koje mi kolege postavljaju je kako ćemo dalje u novoj godini. Za razliku od javne i državne uprave, privatna poduzeća su svoje restrukturiranje izvršila još prije nekoliko godina. Sada više nema mjesta za nove rezove jer rezerve su iscrpljene, ostaje samo gašenje poduzeća.
